Sandro Tariba jedan je od sretnika koje je u čarobni svijet fotografije uveo profesor Baotić, još u osnovnoj školi. Bilo je to vrijeme kada je i srednja škola imala foto-laboratorij, u kojem nastavlja raditi na crno-bijeloj fotografiji kao član Foto kluba. Godinama je “kemijao” i u svom kućnom foto-laboratoriju na tavanu, sve dok analognu fotografiju nije potpuno istisnula digitalna fotografija. Stare ruske fotoaparate iz djetinjstva s vremenom su zamijenili moćni “digitalci”, razvijanje fotografija u tamnoj komori preselilo se u svijet računala, ali i nakon više od 30 godina jedno je ostalo isto – uzbuđenje nastanka fotografije.
Očaran prirodom, Sandro je u neprestanoj potrazi za detaljima i prizorima od kojih zastaje dah. “Želim jednog dana otići na safari”, reći će, no do ostvarenja tog dječačkog sna i dalje neumorno putuje “kroz pustinju i prašumu” svog rodnog otoka. S vremenom je fotografiji pridružio i video, a stativu – dron. Strast prema „slikama“ sve više je potiskivala grafički dizajn kojim se do tada bavio, da bi se od 2013. i profesionalno počeo baviti fotografijom i videom. U početku je to bilo klasično snimanje „apartmana i vjenčanja“, no s vremenom se repertoar proširio na sve vrste događanja. Kako je i sam zaljubljenik u sport i kretanje općenito, ne čudi da se posebno našao u snimanju sportskih natjecanja, snimkama iz zraka i izradi video-spotova.
Puno se toga promijenilo od analogne crno-bijele fotografije njegovog djetinjstva, no jedno je ostalo isto – strast da se ljepota prizora uhvati u kadar kamere i zamrzne za vječnost. Sandro, kao svaki istinski fotograf, ima osjećaj za „ono nešto“ što obično pretvara u posebno. Ako „je ljepota u oku promatrača“, magija je (ipak) u rukama fotografa.

Irena Dlaka